Utjecaj društvenih mreža na oblikovanje identiteta mladih

Društvene mreže mogu biti prostor povezivanja i inspiracije, ali ne dozvoli da broj lajkova, tuđi „savršeni“ životi i filteri određuju koliko vrijediš – tvoj identitet je mnogo više od onoga što stane u jedan ekran.

Piše: Ajla Džambić

Koliko puta si otvorio/la Instagram samo da pogledaš jednu objavu, a pola sata kasnije uhvatiš sebe kako razmišljaš da tvoj život nije dovoljno zanimljiv? Ili si možda pomislio/la da nisi dovoljno lijep/a, uspješan/na ili zabavan/na jer se čini da svi drugi žive "bolje"? Ako jesi, nisi jedini/a.

Društvene mreže postale su dio naše svakodnevice. Budimo se uz njih, provjeravamo ih između časova ili predavanja, prije spavanja, dok čekamo autobus ili pijemo kafu s prijateljima. Toliko su se uvukle u naše živote da ponekad ni ne primijetimo koliko utiču na način na koji gledamo sebe.

Odrastanje nikada nije bilo jednostavno. Uvijek postoji pitanje: "Ko sam ja?" Nekada su odgovore mladi tražili kroz razgovore s porodicom, prijateljima, hobije ili nova iskustva. Danas, međutim, često ih tražimo u broju lajkova, pregleda i komentara.

Nije problem u tome što koristimo društvene mreže. Problem nastaje kada počnemo vjerovati da naša vrijednost zavisi od toga koliko će ljudi reagovati na fotografiju ili video koji objavimo. Tada polako počinjemo graditi verziju sebe koja će se svidjeti drugima, umjesto onu koja je zaista naša.

Najveći paradoks je što su društvene mreže pune savršenih života koji zapravo ne postoje. Vidimo putovanja, uspjehe, skupe poklone, besprijekoran izgled i stalnu sreću, ali rijetko vidimo neprospavane noći, nesigurnosti, neuspjehe ili dane kada neko jednostavno nije dobro. A upravo poredeći svoju stvarnost s tuđim pažljivo biranim trenucima, lako zaboravimo da svi prolaze kroz uspone i padove.

Ipak, bilo bi nepravedno reći da su društvene mreže samo loše. Zahvaljujući njima upoznajemo ljude koji dijele ista interesovanja, učimo nove vještine, pronalazimo inspiraciju, pokrećemo inicijative i govorimo o temama o kojima se ranije šutjelo. Mnogi mladi upravo su preko interneta pronašli zajednicu u kojoj se osjećaju prihvaćeno i dovoljno.

Zato možda pravo pitanje nije da li su društvene mreže dobre ili loše. Pravo pitanje je kako ih koristimo. Ako nam služe da učimo, povezujemo se i stvaramo nešto korisno, one mogu biti jedan od najboljih alata koje imamo. Ako, s druge strane, dozvolimo da određuju koliko vrijedimo, tada postaju teret koji nosimo svaki dan.

Možda je vrijeme da se češće zapitamo: objavljujem li ovo zato što ja to želim ili zato što želim potvrdu drugih? Da li biram ono što me zaista ispunjava ili ono što će izgledati dobro na ekranu? Odgovori na ta pitanja često govore više o nama nego bilo koji profil na društvenim mrežama.

Na kraju, identitet nije nešto što se može izmjeriti brojem pratilaca. On se gradi kroz iskustva, razgovore, greške koje pravimo, ljude koje volimo i vrijednosti koje biramo da živimo. Nijedan filter ne može zamijeniti autentičnost.

Upravo zato važno je pokazati da digitalni prostor može biti i mjesto koje osnažuje mlade. Tokom projekta Digi:mon nastao je Digitalni centar za mlade - dcm.ba, online platforma koja okuplja korisne informacije, edukativne sadržaje i prilike za učenje, volontiranje i lični razvoj. To je dobar podsjetnik da internet nije nužno prostor poređenja i pritiska. Može biti i mjesto gdje ćeš pronaći priliku, podršku ili inspiraciju da napraviš prvi korak prema nečemu što te zaista zanima.

Možda društvene mreže neće prestati oblikovati našu svakodnevicu, ali možemo odlučiti da one ne oblikuju našu vrijednost. Jer ono što nas čini posebnima nikada nije stalo u jedan kadar, jedan filter ili jedan broj lajkova.